уторак, 30. август 2011.

KO I KAKO HOĆE RAŠKU OBLAST DA OTCEPI OD SRBIJE ?

Miodrag Dinić

Lingvistička smicalica Sandžak

Nametnuta politička i verska podela Srbije od Turaka preko Austrougara i na kraju komunista dovela je do stvaranja političke međunarodne klime da Raška (Sandžak) dobije autonomiju i na kraju nezavisnost u odnosu na Beograd

Srpski šef diplomatije Vuk Jeremić nedavno se okuražio i rekao pravu istinu o kojoj srpska aktuelna vlast ćuti, a to je da „nakon jednostranog proglašenja Kosova sledeći deo terirtorije Srbije koji će da se otcepi je Sandžak“. Jeremić je naglasio i da „prostore na Balkanu, kad izostanu evropski faktori, zauzimaju oni koji geopolitički i geografski ne pripadaju Evropi“.

Ova izjava šefa srpske diplomatije uznemirila je duhove koji žele da prikriju realnu političku sliku kada je Raška (Sandžak) u pitanju. Odmah su se javili dušebrižnici Srbije koji su osudili Jeremića navodeći da on neopravdano plaši srpski narod i da je moguću secesiju jednog dela Srbije, Raške, besmislena.

A kakva je zaista politička klima kada je u pitanje stanje u Raškoj oblasti (Sandžaku)?

Trik sa administrativnim imenom

Prva srpska država organizovana pod knezom Vlastimirom (9. vek) nalazila se na prostoru koji je u evropskoj literaturi poznat pod imenom „Raška“ ili „Stara Raška“.

„U Rasu, srpskoj prestonici, na čijim temeljima danas leži Novi Pazar, stolovao je veliki župan Stefan Nemanja, gde mu se i rodio najmlađi sin Rastko, docnije čuveni srpski prosvetitelj i svetac Sveti Sava, objašnjava dr Slavenko Terzić i upozorava da je posle likvidacije turske vlasti 1912. godine, prvo austrougarska diplomatija nastojala da iskoristi raške muslimane radi ostvarenja separatističkih ciljeva.

Austrougarske okupacione vlasti organizuju 1917. godine konferenciju svih muslimanskih predsednika opština radi donošenja rezolucije kojom će se izraziti „želja“ naroda „Sandžaka“ da se odvoji od Srbije i Crne Gore i spoji sa Bosnom i Hercegovinom, a ukoliko to nije moguće onda da se „umole“ carske i kraljevske vlasti za „autonomiju Sandžaka“.

- Austrougarska diplomatija je najzaslužnija za nametanje imena „Sandžak“ umesto istorijskog naziva oblasti „Raška“, ili „Stara Raška“, odnosno Raška oblast kako je uobičajeno u novije vreme. Poznato je da je termin sandžak oznaka za tursku administrativno-upravnu oblast i da je takvih sandžaka bilo na stotine, širom Osmanskog carstva od Srednje Evrope do Azije.

Srbi su, na žalost, lakomisleno i sami počeli da prihvataju naziv sandžak za istorijsko jezgro svoje najstarije države i taj naziv se toliko odomaćio da je počeo da potiskuje istorijsko ime teritorije. Reafirmacija imena nije samo formalno pitanje. Ona je polazna osnova za veliku kulturnu, duhovnu i privrednu obnovu ove nepravedno zapostavljene srpske oblasti. U novim geopolitičkim okolnostima Raška oblast ima isto, ako ne i veće značenje za srpski narod kao i pre dva veka – kaže dr Slavenko Terzić, istoričar iz Istorijskog instituta SANU.

Naziv Sandžak je turskog porekla od reči „sančak“, što znači barjak. Bajo Cmilanić, pravnik poreklom iz Raške oblasti, međutim, otkriva da to ime nikada nije bilo ozvaničeno:

- Sandžak kao teritorijalna jedinica nikada nije postojao u administrativnoj podeli nijedne Jugoslavije. Pogrešnom regionalizacijom Srbija je po verskom principu stvorila prostor za muslimane. Beograd nije poštovao pricipe geografske ili ekonomske regionalizacije zemlje, već se oslonio na političke razloge i došao je u situaciju da oživi osmanlijske teritorijalne aspiracije. U takvim uslovima je nastao i naziv Preševska dolina. To sve doprinosi jačanju autonomaštva i secesionizma, pa neće biti čudno ako Bošnjaci za par godina zvanično zatraže otcepljenje Raške oblasti od Srbije, predviđa Bajo Cmilanić, član organizacije „Stara Raška“, koja je napisala svoju dekleraciju o očuvanju ove oblasti.

Muftija politički vođa

Glavni muftija Islamske zajednice u Srbiji Muamer Zukorlić je sredinom februara ove godine na verskom okupljanju u novopazarskoj Sportskoj hali povodom obeležavanja dana rođenja Proroka Muhameda naveo da je „na trgovima u Egiptu i Tunisu bio veliki zulum koji bi se, kako je rekao, ako se vlast u Beogradu ne uzme upamet, lako mogao dogoditi na Trgu Gazi Isabega u Novom Pazaru i na Trgu Republike“.

Zukorlić tvrdi da vlast u Srbiji uvrede na račun islama i muslimana, islamske zajednice i njenih predvodnika, naziva slobodom govora, a kada muslimani u Srbiji podignu glas, onda se to, kako je rekao, naziva govorom mržnje.

Povodom ove političke provokacije Meho Omerović, član Odbora za bezbednost Skupštine Srbije i visoki funkcioner SDP pozvao je danas sve državne organe da „najozbiljnije“ uzmu u obzir poruke muftije Zukorlića jer je, kako kaže, reč o veoma uticajnoj ličnosti u bošnjačkom narodu.

„Problemi na koje Zukorlić upozorava postoje. Ne treba ih sakrivati, već se oni moraju rešavati“, naveo je Omerović i poručio da se „ne sme upasti u zamku da se svaka reč koju muftija izgovori doživljava kao napad na državu“.

Muamer Zukorlić na otvaranju prostorije Izvršnog odbora Bošnjačkog nacionalnog veća u Prijepolju građanima je obećao da će nakon što Sandžak dobije autonomiju živeti „kao u Monaku“: „Pošto, ako Bog da, ostvarim autonomiju Sandžaka, ne mogu da vam obećam standard kao u Dubaiju, ali evo vam obećavam da ćete živeti kao u Monaku. Ovo je nastavak našeg projekta uspostavljanja mehanizma delovanja na prostoru čitavog Sandžaka čiji je glavni grad Novi Pazar, a Prijepolje će biti kulturni centar Sandžaka“.

O naglašavanjau stvaranja autonomije Raške (sandžaka) Rsim Ljajić navodi da je „plan o autonomiji Sandžaka lansiran iz čisto političkih razloga i zarad sticanja jeftinih poena. Ta priča ispričana je još devedesetih godina, kada se i pokazala nerealnom”.

Ljajić dalje navodi da je „ prostor Sandžaka etnički šarolik, jer u tri opštine većinu čine Srbi, a u tri Bošnjaci te da je ta oblast sada i faktički podeljena između Srbije, Crne Gore i Bosne, koje su nezavisne države, tako da nema elemenata za bilo kakvu priču o autonomiji za koju se zalaže muftija Muamer Zukorlić“.

No, nedavn su se muftija Islamske zajednice u Srbiji i evropski zvaničnik sastali u Sarajevu. Mešihat islamske zajednice je saopštio da su se Zukorlić i podpredsednik delegacije EP za Jugozapadnu Evropu Jelko Kacin saglasili da je prestanak ugrožavanja jedinstva Islamske zajednice i opstrukcije rada Bošnjačkog nacionalnog veća uslov za stabilnost u Sandžaku. Takođe je ukazano da će „situacija u Sandžaku biti stabilnija kada se otkloni pet nepravdi prema Bošnjacima u Srbiji, u koje su ubrojali i isključenje 39 veroučitelja islamske veronauke i ugrožavanje vakufske imovine“. Zukorlić i Kacin su i naglasili da se „ometa akreditacija Internacionalnog univerziteta u Novom Pazaru“. U Sarajevu nije zaobiđeno ni pitanje ljudskih prava u Raškoj (sandžaku), kao i značaj rešavanja otvorenih pitanja i problema za regionalnu stabilnost. Zukorlić i Kacin posebno su analizirali i značaj afirmacije svesti o genocidu, što je od neposredne koristi za poboljšanje odnosa među narodima na prostoru Zapadnog Balkana.

I dok se vlast u Beogradu bavi sama sobom, a ponekad i ekonomskim i socijalnim haosom u Srbiji izazvanim kako iznutra tako i spolja, seceonisti u Srbiji love u mutnom i svojim političkim udarcima slabe već oslabljenu Srbiju. I dokle tako? Da li demokratska vlast u Beogradu može političkim znanjem i međunarodnim uticajem da spreči autonomiju Rakaške (Sandžak) koja će ići do nezavisnosti ili će napraviti istu grešku koju je Milošević učinio sa Kosovom?

Razočarenje

„Boris Tadić je naše najveće razočaranje! Prvo, oba puta je dobio izbore glasovima Bošnjaka. Sam Tomislav Nikolić je, nakon proglašenja izbornih rezultata, rekao da je Tadić pobijedio zahvaljujući muftiji Zukorliću. Kada dode u Sandžak, Tadić ne ulazi u grad; obiđe Petrovu crkvu, kreće se zaobilaznim putevima, čime poručuje građanima da nema problem samo sa muftijom. Očigledno, Ima problem sa građanima Sandžaka Ali. razumijem ga: teško je pojaviti se pred ljudima koji su za vas glasali a kojima niste ispunili dato obećanje ili pogledajte šta su uradili sa izborima za Bošnjački savjet, navodi muftija Muamer Zukorlić.

SRBIJA JE I DALJE ZNAČAJAN PARTNER RUSIJE U REGIONU ZAPADNOG BALKANA

Miodrag Dinić

Ni na Istok ni na Zapad

„Srbi jesu mali narod, ali većeg između Beča i Carigrada nemamo”.

Nikola Pašić.

Rusija se uspešno vratila na političku, ekonomsku i vojnu svetsku scenu. U njenim strateškim planovima za zapadni Balkan, Srbija je lider. No, ako se Beograd prikloni NATO-u, što Srbiji nameću prozapadno orijentisani političari, Moskva bi mogla da, u određenim situacijama, gleda na Beograd kao na potencijalnog neprijatelja

Moskva je u svojim strateškim ciljevima, očigledno, zacrtala ruski kam-bek na Balkan. Ekonomski, politički i vojni uticaj, posebno na zapadnom Balkanu, za Rusiju znači ravnopravno učešće u kreiranju evropske budućnosti sa EU i Sjedinjenim Državama. Moskva uspešno sarađuje sa Berlinom i Rimom u „disciplinovanju” država zapadnog Balkana, čiji su režimi pod velikim uticajem Londona i Vašingtona. Njihovim stavovima, politikom koju sprovodi šef Francuske Nikolas Sarkozi, približio se i Pariz.

Na putu velikih našla se i Srbija, koju i Zapad i Istok proglašavaju liderom zapadnog Balkana, ali recidivi prošlosti još nisu u potpunosti oprali loš politički imidž Beograda, već služe moćnicima da Srbiju stave pod svoje okrilje.

Strateška opredeljenja tamo-amo

Politički protivnici Rusije u Srbiji, koji zagovaraju ulazak naše države u NATO, nedavnu posetu premijera Rusije Vladimira Putina, a zatim i šefa ruske diplomatije Sergeja Lavrova, vide kao cilj Ru­si­je da se spre­či ši­re­nje NA­TO-a, što smatraju su­šti­nom ukup­ne ru­ske po­li­ti­ke pre­ma Sr­bi­ji.

– Podrška Rusije nije ničim uslovljena, i tako nešto u međunarodnoj areni može da se očekuje samo od najboljih prijatelja. A Rusija i Srbija su danas najbolji prijatelji, i to se neće menjati। Ta činjenica nije ni u kakvoj koliziji sa našim strateškim opredeljenjem za evropske integracije – izjavio je šef srpske diplomatije Vuk Jeremić posle aprilskog susreta sa Lavrovim.

U isto vreme ruski ministar je istakao da je teza o tome da Srbiju bliskost s Rusijom može da udalji od EU „zasnovana na staroj logici“.

– Srbija ne mora da bira između Istoka i Zapada. Mislim da je to veštačko suprotstavljanje, jer čak i u dokumentima potpisanim na najvišem nivou između Rusije i EU stoji da procesi daljih evropskih integracija treba da budu od obostrane koristi i za Brisel i za Moskvu – uzvratio je Lavrov.

Zapadu i njegovim političkim pristalicama u Srbiji nepojmivo je da Srbija bude član EU, a istovremeno da ne bude članica zapadne vojne alijanse. To se potpuno kosi sa planom „Anakonda”, koji podrazumeva vojno zaokruženje Rusije, što je cilj Sjedinjenih Država i NATO-a.

Zapadni glasnogovornici kažu da, ako Sr­bi­ja po­sta­ne stra­te­ški sa­ve­znik Ru­si­je u bez­bed­no­snom smi­slu, i traj­no osta­ne izvan NA­TO-a, kao je­di­na „nena­to” ze­mlja u re­gi­o­nu, onda je reč je o po­li­ti­ci da se Sr­bi­ja sta­vi pred svr­šeni čin, ti­me što će se, proglašava­njem stra­te­škog sa­ve­zni­štva, do­na­ci­ja­ma bu­dže­tu, osni­va­njem ru­ske ba­ze u Ni­šu, po­sta­vlja­njem ga­so­vo­da Ju­žni tok i di­plo­mat­skom po­dr­škom u Sa­ve­tu bez­bed­no­sti pro­tiv Pri­šti­ne, fak­tič­ki sva­ka bu­du­ća vla­da do­ve­sti u po­zi­ci­ju da, i da ho­će, ne mo­že da uđe u NA­TO, jer Severnoatlantski savez ne mo­že da pri­mi­ ze­mlju ko­ja je to­li­ko u slu­žbi ru­ske bez­bed­no­sne po­li­ti­ke.

Nova ruska vojna doktrina, prema kojoj je širenje NATO-a označeno kao najznačajnija pretnja po bezbednost Rusije, predstavlja jasnu poruku te zemlje državama što se dvoume da li da postanu članice Severnoatlantskog saveza ili ne, uključujući i Srbiju.

Na pomolu nova trka u naoružavanju

Prema navodima Leonida Ivašova, potpredsednika Akademije za geopolitičke probleme, „protiv Rusije se aktivno sprovodi američki strateški plan Anakonda, koji podrazumeva zaokruženje Rusije”. Načelnik Generalštaba ruske vojske upozorava da Sjedinjene Države i dalje instaliraju vojne baze širom sveta, uključujući Evropu, kao i Kazahstan i Uzbekistan, a ubrzavaju i proces ulaska Ukrajine i Gruzije u NATO. U takvim uslovima Rusija osnažuje nuklearni štit, posebno u dubinama okeana. Takođe, Moskva, Peking i Nju Delhi jačaju svoje vojne veze, posebno kada je reč o zaštiti voda, jer to je put kojim se najefikasnije širi politički, ekonomski i vojni uticaj.

General Nikolaj Makarov, načelnik ruskog Generalštaba, više puta je upozorio vojni establišment u Moskvi rečima „Oni koji misle da će se situacija u svetu promeniti dolaskom Baraka Obame i nove administracije u Belu kuću, čine veliku grešku”.

Nedavno je general Markov zaključio da će se Svet suočiti sa novom trkom u naoružavanju ako Vašington samostalno započne gradnju raketnog štita u Evropi, bez konsultovanja sa Moskvom i uvažavanja njenih bezbednosnih primedbi. Ruski načelnik generalštaba apelovao je da Pentagon preradi planove, kako raketni štit u Evropi ne bi postao pretnja ruskim nuklearnim snage.

Šef Kremlja Dmitrij Medevedev bio je veoma direktan u reakciji na samovolju Vašingtona da samostalno u Evropi ustroji raketni štit: „Moglo bi da dođe do novog hladnog rata, ako NATO ne bude sarađivao sa Rusijom u pogledu raketne odbrane. Svakako, Rusija je pristala da razmotri plan Zapada u vezi sa saradnjom, kada je u pitanju raketna odbrana na Starom kontinentu, ali Moskva zahteva da predloženi sistem ima zajedničku komandu. No, NATO je odbio taj predlog, a za sada kompromis ne postoji“. S obzirom na takav stav Vašingtona i Brisela, predsednik Rusije Medvedev je rekao: „Ako ne postignemo dogovor, Evropa će se vratiti u rane osamdesete. Ja ne želim da živim u takvoj Evropi”.

Premijer Rusije Vladimir Putin izjavio je više puta da bi Rusija do 2020. mogla da postane jedna od pet vodećih svetskih ekonomija i da bi njena ekonomija trebalo da postane dovoljno jaka da se odupre spoljnim pretnjama: „Budimo iskreni. U modernom svetu, ako ste slabi, definitivno će postojati neko ko će doći i savetovati u kom smeru treba da idete”.

Odgovor Rusije na sva politička, ekonomska i vojna previranja, posebno na Starom kontinentu, odražava se u sloganu Moskve: „Mi znamo šta je dobro, a šta loše!” Političkim jezikom, Zapadu je stavljeno do znanja da Moskva i dalje menja svetsku finansijsku strukturu, kontroliše u velikoj meri energetsko tržište i vojnu moć। Koliko to smeta Vašingtonu i Briselu pokazaće se u oslikavanju rešenja nastalog postavljanjem raketnog štita NATO-a u Evropi bez prihvatanja sugestija Kremlja.


четвртак, 7. октобар 2010.

SLUČAJ KARAŠ


DVE ISTINE VEŠTAKA

Sr. KRALJEVIĆ

Z. USKOKOVIĆ

17. novembar 2004.

Večernje novosti BEOGRAD

Istinu o tome šta se desilo 5. oktobra ujutro u vojnom objektu u Topčideru, nastradali gardisti Dražen Milovanović i Dragan Jakovljević, po svemu sudeći, odneli su sa sobom u grob. Malo je verovatno da bi i neki novi eksperti, pored onih koje je angažovala vojna i državna komisija, mogli da daju kompletan odgovor. Stručnjaci sudske medicine isključili samoubistvo bilo kog od vojnika, a balističari tvrde suprotno. Neko namerno unosi zabunu, kaže vojni analitičar Miodrag Dinić.Metak po NATO standardima, pronađen na mestu pogibije gardista, ne može da bude iz Drugog svetskog rata.

Istinu o tome šta se desilo 5. oktobra ujutro u vojnom objektu u Topčideru, nastradali gardisti Dražen Milovanović i Dragan Jakovljević, po svemu sudeći, odneli su sa sobom u grob. Malo je verovatno da bi i neki novi eksperti, pored onih koje je angažovala vojna i državna komisija, mogli da daju kompletan odgovor.
Vojni istražni organi i dalje stoje na stanovištu da je jedan gardista ubio drugog, a potom izvršio samoubistvo. U prvim izjavama za javnosat ubica i samoubica je bio Milovanovi
ć, a sada Jakovljević. Sa druge strane, balističari i stručnjaci Instituta za sudsku medicinu, koje je angažovala državna komisija nemaju zajednički stav.
Prvi tvrde da je moguće samoubistvo, a drugi isključuju tu varijantu i navode da su Milovanović i Jakovljević ubijeni. Teškoću da se d
ođe do odgovora šta se desilo tog jutra predstavlja i činjenica da je lice mesta, kako to s tručnjaci nazivaju - kontaminirano.
- Prva službena beleška načinjena posle tragedije, ali istog dana, ukazuje da je lice mesta narušeno, odnosno pomerano - kaže za "Novosti" vojni analitičar Miodrag Dinić, iz Centra za civilnu bezbednost, koji prati rad obe komisije. - Konstatovano je da je oružje vojnika dirano, a Ivan Pavlović, građansko lice na službi u Vojsci SCG, ispričao je da je "mahinalno
uzeo pušku, koja je bila pored tela Dragana Jakovljevića i poneo je sa sobom".
To je učinio, kak
o je objasnio vojnim istražnim organima, "zbog straha da se taj koji je pucao ne nalazi još u objektu", jer je čuo kada je "ranjeni Milovanović starijem vodniku Marku Kovačeviću rekao da je pucano iznutra!" Pavlović je odneo pušku do "dežurane, a potom sa starijim vodnikom Vladom Mijailovićem pozvao hitnu pomoć".
- Pavlović se posle toga vraća na mesto događaja i vraća pušku pore
d Jakovljevića - kaže Dinić.- Pušku koja je bila na mestu gde je ležao Milovanović, dirao je stariji vodnik Kovačević. Po prvoj verziji da je Milovanović ubica i samoubica, mnogo toga se nije uklapalo, pa se sada ide na varijantu da je od žrtve Jakovljević postao ubica i samoubica. To se navodno potkrepljuje činjenicom da je, navodno, bio u "lošem psihičkom stanju". To jednostavno nije tačno.
Naš sagovornik ističe da se u pojedinim medijima pojavljuju neimenovani vojni izvori, koji navode da je Jakovljević falsifikovao svoja dokumenta kako bi bio primljen u Gardu. Na sve to se dodaje da u njegovoj porodici ima duševnih bolesnika.
- To su laži - kategoričan je Dinić. - Uvidom u spise Vojnog suda utvrđeno je da gardista Jakovljević nije falsifikovao nikakva dokumenta. Netačno je i da je bio sklon
ekscesnom ponašanju , da je zbog toga osuđivan i da se jedan član njegove porodice leči od duševne bolesti. Kome treba da lansira ovakve laži nije teško razumeti.

NOVE ČINJENICE
Dinić naglašava da vojni istražni organi kao da licitiraju ko će biti kriv
od stradalih vojnika, bez obzira na dokaze, a sve samo da "zamaskiraju istinu da je vojnike ubila treća osoba".
- Državna komisija sprema izveštaj koji će, po svemu sudeći, doneti neke nove činjenice - kaže na kraju naš sagovornik. - Stvaranje klime da je sada vojnik Jakovljević kriv, govori o opasnoj kriznoj situaciji koja može imati loše posledice po Vojsku, kao važnog segmenta odbrane.

ZRNO ZALUTALO U VREMENU


METAK kalibra 5,56 mm nije bio u upotrebi u Drugom svetskom ratu, jer je takva municija prvi put svrstana u arsenal američke vojske tek tokom sukoba u Vijetnamu.
Ipak, pukovnik Đorđe Trifunović, predsednik Vojnog suda u Beogradu, objasnio je da prosejavanjem zemljišta na mestu gde su 5. oktobra nastradali gardisti Dražen Milovanović i Dragan Jakovljević pronađen projektil 5,56 mm "zaostao iz Drugog svetskog rata, pa i ranije".
- Nemoguće je da zrno potiče iz Drugog svetskog rata zato što se tada nije ni proizvodilo - objašnjava za "Novosti" Branko Bogdanović, stručni saradnik "Kalibra". - Rad na razvoju ovog kalibra, po stan
dardima NATO, započet je između 1950. i 1951. godine. Osnovni kalup bio je metak 0,308 inča (7,62 mm), koji je u to vreme koristila lovačka puška "vinčester". Metak se razvijao u saradnji laboratorije "Vinčester" i Uprave pešadije Vojske SAD.
Prva puška sa NATO kalibrom bila je američka "M15 AP16". Bojevu premijeru imala je u Vijetnamu 1964. godine.
- Ovaj kalibar prvi put je došao u SFRJ početkom osamdesetih godina - nastavlja Bogdanović. - "Zastava" je pravljenje municije započela sa proizvodnjom puške "M80", modifikovane verzije automata "kalašnjikov". Pre prve puške iz Kragujevca u tadašnjoj JNA nije bilo oružja tog kalibra.
Posle "M80" "Zastava" izbacuje i noviji model - "M85". U Srbiji danas, NATO kalibar je u arsenalu specijalnih jedinica vojske i policije - "Kobri" i Specijalne antiterorističke jedinice MUP, a imale su ga i "crvene beretke". Pored kragujevačkih puški, kod nas postoji još i južnoafrička "R4", dok je singapurska "SAR 80" više u upotrebi u Sloveniji i Hrvatskoj.
- Domaća industrija naoružanja nedavno je izbacila i automatsku pušku "M21" - dodaje stručni saradnik "Kalibra". - Ovo oružje, rađeno po NATO standardima, kalibra je 5,56 mm, i očekuje se da će uskoro ući u zvanično naoružanje Vojske Srbije i Crne Gore.
Bogdanović konstatatuje da su jedino partizani od 1944. godine, pored standardnog kalibra 7,62 mm, imali i projektile od 6,5 mm. Tu municiju koristili su u italijanskim puškama "manliher karkono".

VRHOVNI VOJNI TUŽILAC: TO JE IZ "MAGNUMA"

VOJNO-istražni organi demantovali su juče da dva projektila pronađena na mestu pogibije dvojice gardista pripadaju oružju kalibra 5,56 milimetara.
- To nisu meci tog kalibra, već, po svojoj prilici, pripadaju "magnumu" - rekao je vrhovni vojni tužilac Nikola Petković.
On tvrdi da su sudski veštaci obavili veštačenje zrna i ustanovili da su ona stara oko 40 godina.
- Sigurno je, međutim, da ona nemaju nikakve veze sa tragičnim događajem u topčiderskoj kasarni - kategoričan je tužilac Petković. M. V.

RAZORAN

ČAURA kalibra 5,56 mm i 7,62 mm iste je dužine - 51 milimetar, dok je zrno manje. Na obdukciji tela nastradalog vrlo lako se uočavaju razlike i može se zaključiti koji je projektil korišćen. Projektil NATO ima veću početnu brzinu sa "specifičnim radom", kao "dum-dum" metak. Pošto u telu izgubi stabilnost, pravi razorne rane.

SUPER-VEŠTAČENJE

NaČelnik Generalštaba Vojske SCG Branko Krga je izjavio da će možda biti potrebno superveštačenje pogibije dva vojnika u topčiderskoj kasarni.
"Ako se ne poklope izveštaji vojne istražne i nezavisne komisije o slučaju pogibije dvojice gardista u topčiderskoj kasarni, to ne znači da komisije nisu radile savesno i profesionalno, već da postoje razlike", rekao je on za RTS.
"U takvim situacijama može doći do radikalizacije Vojske, vojnoistražnih organa i određenih civilnih struktura", rekao je Krga, dodavši da revizorsku komisiju ne bi trebalo da čine strani, već domaći stručnjaci.

AKO JE POTREBNO

Vojni analitičar Zoran Dragišić ocenio je danas da bi trebalo formirati međunarodnu komisiju koja bi u potpunosti istražila slučaj pogibije dvojice vojnika u Topčideru, ukoliko se ne poklope nalazi nezavisne i vojne komisije.
- Po svemu sudeći, nalazi će se verovatno razlikovati. Ukoliko se to dogodi, veoma važno bi bilo formirati novu komisiju i nužno bi bilo da ona bude međunarodna - rekao je Dragišić agenciji Beta.

VUK TUFEGDŽIĆ OSTAJE
VOJNI tužilac u Beogradu Rade Milivojević najavio je da će naredne nedelje biti poznata odluka ovog tužilaštva oko istrage i pod kojim okolnostima su poginuli gardisti Dražen Milovanović i Dragan Jakovljević.
- Očekujemo da naredne nedelje proučimo spise istražnog vojnog sudije i onda ćemo odlučiti da li ćemo odbaciti ili eventualno podići krivičnu prijavu protiv počinioca - rekao je Milivojević.
On je potvrdio da je odbio zahtev zastupnika porodice poginulog gardiste Dragana Jakovljevića za izuzeće vojnog istražnog sudije kapetana Vuka Tufegića.
- Smatram da je kapetan Tufegdžić vodio istragu objektivno, nepristrasno i u skladu sa zakonom, i da nema razloga za njegovo izuzeće - izjavio je Milivojević.
M. V.