уторак, 30. август 2011.

KO I KAKO HOĆE RAŠKU OBLAST DA OTCEPI OD SRBIJE ?

Miodrag Dinić

Lingvistička smicalica Sandžak

Nametnuta politička i verska podela Srbije od Turaka preko Austrougara i na kraju komunista dovela je do stvaranja političke međunarodne klime da Raška (Sandžak) dobije autonomiju i na kraju nezavisnost u odnosu na Beograd

Srpski šef diplomatije Vuk Jeremić nedavno se okuražio i rekao pravu istinu o kojoj srpska aktuelna vlast ćuti, a to je da „nakon jednostranog proglašenja Kosova sledeći deo terirtorije Srbije koji će da se otcepi je Sandžak“. Jeremić je naglasio i da „prostore na Balkanu, kad izostanu evropski faktori, zauzimaju oni koji geopolitički i geografski ne pripadaju Evropi“.

Ova izjava šefa srpske diplomatije uznemirila je duhove koji žele da prikriju realnu političku sliku kada je Raška (Sandžak) u pitanju. Odmah su se javili dušebrižnici Srbije koji su osudili Jeremića navodeći da on neopravdano plaši srpski narod i da je moguću secesiju jednog dela Srbije, Raške, besmislena.

A kakva je zaista politička klima kada je u pitanje stanje u Raškoj oblasti (Sandžaku)?

Trik sa administrativnim imenom

Prva srpska država organizovana pod knezom Vlastimirom (9. vek) nalazila se na prostoru koji je u evropskoj literaturi poznat pod imenom „Raška“ ili „Stara Raška“.

„U Rasu, srpskoj prestonici, na čijim temeljima danas leži Novi Pazar, stolovao je veliki župan Stefan Nemanja, gde mu se i rodio najmlađi sin Rastko, docnije čuveni srpski prosvetitelj i svetac Sveti Sava, objašnjava dr Slavenko Terzić i upozorava da je posle likvidacije turske vlasti 1912. godine, prvo austrougarska diplomatija nastojala da iskoristi raške muslimane radi ostvarenja separatističkih ciljeva.

Austrougarske okupacione vlasti organizuju 1917. godine konferenciju svih muslimanskih predsednika opština radi donošenja rezolucije kojom će se izraziti „želja“ naroda „Sandžaka“ da se odvoji od Srbije i Crne Gore i spoji sa Bosnom i Hercegovinom, a ukoliko to nije moguće onda da se „umole“ carske i kraljevske vlasti za „autonomiju Sandžaka“.

- Austrougarska diplomatija je najzaslužnija za nametanje imena „Sandžak“ umesto istorijskog naziva oblasti „Raška“, ili „Stara Raška“, odnosno Raška oblast kako je uobičajeno u novije vreme. Poznato je da je termin sandžak oznaka za tursku administrativno-upravnu oblast i da je takvih sandžaka bilo na stotine, širom Osmanskog carstva od Srednje Evrope do Azije.

Srbi su, na žalost, lakomisleno i sami počeli da prihvataju naziv sandžak za istorijsko jezgro svoje najstarije države i taj naziv se toliko odomaćio da je počeo da potiskuje istorijsko ime teritorije. Reafirmacija imena nije samo formalno pitanje. Ona je polazna osnova za veliku kulturnu, duhovnu i privrednu obnovu ove nepravedno zapostavljene srpske oblasti. U novim geopolitičkim okolnostima Raška oblast ima isto, ako ne i veće značenje za srpski narod kao i pre dva veka – kaže dr Slavenko Terzić, istoričar iz Istorijskog instituta SANU.

Naziv Sandžak je turskog porekla od reči „sančak“, što znači barjak. Bajo Cmilanić, pravnik poreklom iz Raške oblasti, međutim, otkriva da to ime nikada nije bilo ozvaničeno:

- Sandžak kao teritorijalna jedinica nikada nije postojao u administrativnoj podeli nijedne Jugoslavije. Pogrešnom regionalizacijom Srbija je po verskom principu stvorila prostor za muslimane. Beograd nije poštovao pricipe geografske ili ekonomske regionalizacije zemlje, već se oslonio na političke razloge i došao je u situaciju da oživi osmanlijske teritorijalne aspiracije. U takvim uslovima je nastao i naziv Preševska dolina. To sve doprinosi jačanju autonomaštva i secesionizma, pa neće biti čudno ako Bošnjaci za par godina zvanično zatraže otcepljenje Raške oblasti od Srbije, predviđa Bajo Cmilanić, član organizacije „Stara Raška“, koja je napisala svoju dekleraciju o očuvanju ove oblasti.

Muftija politički vođa

Glavni muftija Islamske zajednice u Srbiji Muamer Zukorlić je sredinom februara ove godine na verskom okupljanju u novopazarskoj Sportskoj hali povodom obeležavanja dana rođenja Proroka Muhameda naveo da je „na trgovima u Egiptu i Tunisu bio veliki zulum koji bi se, kako je rekao, ako se vlast u Beogradu ne uzme upamet, lako mogao dogoditi na Trgu Gazi Isabega u Novom Pazaru i na Trgu Republike“.

Zukorlić tvrdi da vlast u Srbiji uvrede na račun islama i muslimana, islamske zajednice i njenih predvodnika, naziva slobodom govora, a kada muslimani u Srbiji podignu glas, onda se to, kako je rekao, naziva govorom mržnje.

Povodom ove političke provokacije Meho Omerović, član Odbora za bezbednost Skupštine Srbije i visoki funkcioner SDP pozvao je danas sve državne organe da „najozbiljnije“ uzmu u obzir poruke muftije Zukorlića jer je, kako kaže, reč o veoma uticajnoj ličnosti u bošnjačkom narodu.

„Problemi na koje Zukorlić upozorava postoje. Ne treba ih sakrivati, već se oni moraju rešavati“, naveo je Omerović i poručio da se „ne sme upasti u zamku da se svaka reč koju muftija izgovori doživljava kao napad na državu“.

Muamer Zukorlić na otvaranju prostorije Izvršnog odbora Bošnjačkog nacionalnog veća u Prijepolju građanima je obećao da će nakon što Sandžak dobije autonomiju živeti „kao u Monaku“: „Pošto, ako Bog da, ostvarim autonomiju Sandžaka, ne mogu da vam obećam standard kao u Dubaiju, ali evo vam obećavam da ćete živeti kao u Monaku. Ovo je nastavak našeg projekta uspostavljanja mehanizma delovanja na prostoru čitavog Sandžaka čiji je glavni grad Novi Pazar, a Prijepolje će biti kulturni centar Sandžaka“.

O naglašavanjau stvaranja autonomije Raške (sandžaka) Rsim Ljajić navodi da je „plan o autonomiji Sandžaka lansiran iz čisto političkih razloga i zarad sticanja jeftinih poena. Ta priča ispričana je još devedesetih godina, kada se i pokazala nerealnom”.

Ljajić dalje navodi da je „ prostor Sandžaka etnički šarolik, jer u tri opštine većinu čine Srbi, a u tri Bošnjaci te da je ta oblast sada i faktički podeljena između Srbije, Crne Gore i Bosne, koje su nezavisne države, tako da nema elemenata za bilo kakvu priču o autonomiji za koju se zalaže muftija Muamer Zukorlić“.

No, nedavn su se muftija Islamske zajednice u Srbiji i evropski zvaničnik sastali u Sarajevu. Mešihat islamske zajednice je saopštio da su se Zukorlić i podpredsednik delegacije EP za Jugozapadnu Evropu Jelko Kacin saglasili da je prestanak ugrožavanja jedinstva Islamske zajednice i opstrukcije rada Bošnjačkog nacionalnog veća uslov za stabilnost u Sandžaku. Takođe je ukazano da će „situacija u Sandžaku biti stabilnija kada se otkloni pet nepravdi prema Bošnjacima u Srbiji, u koje su ubrojali i isključenje 39 veroučitelja islamske veronauke i ugrožavanje vakufske imovine“. Zukorlić i Kacin su i naglasili da se „ometa akreditacija Internacionalnog univerziteta u Novom Pazaru“. U Sarajevu nije zaobiđeno ni pitanje ljudskih prava u Raškoj (sandžaku), kao i značaj rešavanja otvorenih pitanja i problema za regionalnu stabilnost. Zukorlić i Kacin posebno su analizirali i značaj afirmacije svesti o genocidu, što je od neposredne koristi za poboljšanje odnosa među narodima na prostoru Zapadnog Balkana.

I dok se vlast u Beogradu bavi sama sobom, a ponekad i ekonomskim i socijalnim haosom u Srbiji izazvanim kako iznutra tako i spolja, seceonisti u Srbiji love u mutnom i svojim političkim udarcima slabe već oslabljenu Srbiju. I dokle tako? Da li demokratska vlast u Beogradu može političkim znanjem i međunarodnim uticajem da spreči autonomiju Rakaške (Sandžak) koja će ići do nezavisnosti ili će napraviti istu grešku koju je Milošević učinio sa Kosovom?

Razočarenje

„Boris Tadić je naše najveće razočaranje! Prvo, oba puta je dobio izbore glasovima Bošnjaka. Sam Tomislav Nikolić je, nakon proglašenja izbornih rezultata, rekao da je Tadić pobijedio zahvaljujući muftiji Zukorliću. Kada dode u Sandžak, Tadić ne ulazi u grad; obiđe Petrovu crkvu, kreće se zaobilaznim putevima, čime poručuje građanima da nema problem samo sa muftijom. Očigledno, Ima problem sa građanima Sandžaka Ali. razumijem ga: teško je pojaviti se pred ljudima koji su za vas glasali a kojima niste ispunili dato obećanje ili pogledajte šta su uradili sa izborima za Bošnjački savjet, navodi muftija Muamer Zukorlić.

Нема коментара:

Постави коментар